
[ Dubravka Pađen-Farkaš ]
Bio jednom jedan tata koji je svojim kćerima strašno volio pričati priče. Jednoga dana djevojčice su same naučile čitati, ali su i dalje uživale slušati tatine priče. Od tolikih priča manja je djevojčica imala glavu punu najčudesnijih avantura koje su jednoga dana poželjele izaći na svjetlo dana. I tako je djevojčica počela prvo pričati priče, ali te su ispričane priče bile jako nezadovoljne i često su gunđale i prigovarale. Zašto? Priče su željele da ih se napiše, tako da ih svi mogu pročitati. Rečeno, učinjeno. Djevojčica je nekoliko najglasnijih priča zapisala i sada se nada da će naći put do onih koji će ih zavoljeti i pričati drugima. U međuvremenu djevojčica je odrasla.