Nada Zidar-Bogadi [ Nada Zidar-Bogadi ]

Rođena sam u Zagrebu, jedne neobično hladne i snježne veljače.

Odonda ne volim zimu.

Bila sam bljedunjava i boležljiva djevojčica - pravo gradsko dijete.

U osnovnoj sam školi svirala tamburicu, crtala za pet i pisala svoje prve pjesme.

Ljetne sam praznike najčešće provodila kod bake, u romantičnom selu Bednji, u blizini dvorca Trakošćana. Tu su se svakog ljeta zbivale moje pretvorbe iz gradske djevojčice prozirne puti u bednjanskog Tarzana koji luta šumom u potrazi za gljivama i vere se po stablima voćaka nadomak bakine stare kuće.

Moja djetinja očaranost prirodom, a posebno morem, ni danas me nije napustila.

U svom domu imam oazu brojnih biljnih vrsta od kojih mi je najdraži žuti hibiskus čiji me cvijet neodoljivo podsjeća na Sunce.

U djetinjstvu sam imala brojne kućne ljubimce. Zato mi i nije bilo teško napisati duhovitu slikovnicu o životinjama (Volite li životinje?).

Obožavam mačke, ljeto, klapske pjesme, Mjesec i more.


Mjesec je najčešća riječ u mojim pjesmama.


Pa i moja prva knjiga poezije za djecu ima Mjesec u naslovu (Mjesečev sin).


Moru sam posvetila najljepše pjesme u knjizi Plavi san!


Kad negdje spazim napuštenu mačku, odmah sam je spremna udomiti.


Kad negdje vidim tužno dijete, odmah sam ga spremna svojim igrokazima nasmijati!


Nije čudo da moje igrokaze (Kokoš kod frizera, Jutro mravlje kraljice...) djeca zato vole i izvode ih na školskim pozornicama već dugi niz godina.


U društvu s djecom i sama se pretvorim u dijete, u moru se pretvorim u neuhvatljivu ribu!


U književnicu za djecu pretvaram se kad nitko ne gleda, u osami i tišini.


Želja mi je otići na pusti otok da u miru napišem još nekoliko zanimljivih knjiga.


Najčešće ipak odem samo na otok Lošinj. Ili Rab.
Više o autoru: Nada Zidar-Bogadi
Prikazuje 1 - 2 od 2 stvari