Godine 1831. imenovan je ravnateljem Povijesnoga odsjeka Nacionalnog arhiva i tada počinje pisati Povijest Francuske, čijih prvih šest svezaka (od početaka Francuske do smrti Luja XI. 1483.) izlazi od 1833. do 1844. Na Collège de France 1838. godine počinje predavati povijest s Edgarom Quinetom i njihova predavanja vrlo brzo postaju izrazito popularna među studentima. Michelet se nije ustručavao otvoreno izražavati svoja demokratska, antiautoritativna i antiklerikalna uvjerenja. Osobito su ga zanimali događaji tijekom Francuske revolucije čiju povijest u sedam svezaka objavljuje od 1847. do 1853. S uspostavom Carstva gubi svoje mjesto u Nacionalnom arhivu zbog političke nepodobnosti, a ubrzo je smijenjen i sa svih ostalih položaja te posljednjim svescima Povijesti Francuske, izdanima 1867. godine, daje ton političke polemike. Iako nastavlja marljivo raditi na Povijesti Francuske, stalno objavljuje i manja djela različitih tematika: znanstveno-poetske eseje Ptica (1856.), Kukac (1859.), More (1861.); traktate o moralu: Ljubav (1859.), Žena (1860.); povijesna djela: Žene revolucije (1854.), Vještica (1862.), Biblija čovječanstva (1864.), između ostalih.
U svojim djelima često izražava vjeru u ljudski rod te nadu u njegovu budućnost. Također je započeo pisati djelo Povijest 19. stoljeća, čija su prva dva sveska izišla 1871. i 1873., a treći je objavljen 1875., nakon njegove smrti 1874. u Hyèresu.

Cjelokupnom Micheletovu opusu, njegova snažna osobnost, nesklona religijskim ograničenjima, te jasno izraženi politički stavovi daju poseban stil. Stvarao je pod utjecajem njemačkog romantizma i idealističke filozofije, ali istodobno je bio i pod utjecajem prosvjetiteljstva. Život u prošlosti pokušavao je spoznati poezijom i sanjarenjem, više nego razumom (unatoč brojnosti povijesnih izvora i dokaza kojima se služio). Bio je jedan od prvih povjesničara koji su smatrali da povijest treba proučavati i povijest običnih ljudi, a ne samo vladara i institucija. Kao pripovjedač zanimljivog stila i iznimne sposobnosti izražavanja, Michelet je znao kako povući čitatelja u svoj čaroban svijet prošlosti.