Maja Brajko-Livaković [ Maja Brajko-Livaković ]

Kažu kako nema slučajnosti, i ja se s tim slažem. Valjda sam zato i rođena u Bolu, koji je smješten uz samo more. Zbog toga uživam u moru, na moru, ispod mora (s perajama ili bez peraja, ali obavezno s maskom). Ondje sam završila osnovnu školu i gimnaziju. U predasima između učenja, plivanja i igre odrastala sam maštajući kako ću se jednog dana otisnuti u svijet.



U Zagrebu sam diplomirala na Filozofskom fakultetu, zasnovala obitelj i ostala. Danas moju obitelj sačinjavaju: suprug, četvero djece i bolesna teta o kojoj brinem već deset godina.


Svoj otok nosim sa sobom gdje god da jesam. Znam, svi imamo svoj „otok“. Ja imam otok i „otok“. Na njima gradim svoj privatni i svoj stvaralački, književni rad.


U početku sam pisala pjesme, a potom sam se zavukla u prozu. Neki su od naslova nagrađeni, neki se nalaze u školskoj lektiri, neki su prevedeni, a neki će tek biti napisani.


Njima, poput valova na moru, dotičem neke druge „otoke“, pozivajući ih tako da gradimo svijet u kojem ćemo stati na stranu Svjetla i jedni drugima darivati lijepe misli.


Što vrijeme više odmiče, moj me otok snažnije zove, a riječi, poput mora, ispunjavaju moju nutrinu.
Više o autoru: Maja Brajko-Livaković
Prikazuje 1 - 2 od 2 stvari