Više informacija
Zamjenjivanje hijerarhije voljbe, amoura i strasti, plaisira provodni je motiv čitave Marijanovićeve zbirke te se na različite načine, najčešće humorne, u stihove upisuje Luhmannovo stajalište kako tjelesna strast, iako kodirana trenutkom, u ljubavnome odnosu zadržava vlast i odlučuje o trajnosti voljbe-amoura, odnosno o temeljnoj životnoj radosti...
Dakle, s obzirom na sociokulturnu uvjetovanost, takve su inovacije u strukturi bećarca neizbježne, samo je pitanje koliko će one oštetiti ili prekriti njegovu izvornu poetiku. Iako svojom knjigom Bećaruša u kalendar piše pokazuje mogući smjer modernizacije bećarca, Dubravko Marijanović u svaki redak svoga teksta upisuje svijest o potrebi čuvanja autohtonosti toga žanra. Stoga nam je zaključiti – ako bećarac mora evoluirati, neka to bude u smjeru ovakvoga neotradicijskoga pisma kakvo nam je darovao Dubravko Marijanović.
Čitajmo ga!
Sanja Jukić: SRAMOCKE PISMICE DUBRAVKA MARIJANOVIĆA (iz pogovora)