Čarobni zeleni kišobran

Čini ih radosnima, pa plešu i skaču od sreće i veselja, a bili su tako nesretni, tužni, tužni...
Kišobran pomiri prijatelje koji su bili posvađeni, kišobranara i majstora Jozu, spaja momka i djevojku, pomaže liječniku, a stjuardesu spašava od londonske kiše. Moglo se naš kišobran naći na najrazličitijim mjestima: u bolničkim čekaonicama, pod školskim klupama, na željezničkom kolodvoru, u tramvajima i autobusima, na brodovima.
Nekoliko je puta ostao kao zaboravljena prtljaga u zrakoplovima. Bio je i čest stanovnik ureda za izgubljene stvari.Vjerovali ili ne, jednom je čak letio raketom. Pronašao bi ga uvijek onaj tko bi ga u tom trenutku najviše trebao. A to znači najtužnija ili najusamljenija osoba koja je prolazila pokraj njega.
Koliko god to čudno bilo, oni koji su bili veseli nisu ga ni primjećivali. A bio je toliko fluorescentan da samo što nije svijetlio u mraku - blistao je i širio svjetlost oko sebe - svjetlost koja je značila sreću, radost... I, što je najljepše - tom je svjetlošću usrećivao sve one koji su bili sami, tužni, nesretni... kojima je trebala njegova svjetlost.
Bila je to zaista čarolija - a on je bio čaroban kišobran!