Autor: Nada Horvat |
Ilustracije: Pika Vončina |
![]() |
![]() |
Autor: Nada Horvat |
Ilustracije: Pika Vončina |
![]() |
![]() |
Prva se zlatne ribice dočepala Mica Lakomica, ali ju je baš zbog lakomosti gotovo odmah izgubila. Dr. Mačković je mudriji jer je stariji pa ima više iskustva. On ribicu najprije uhvati, a zatim je i zatoči te na prijevaru osigura da mu ona ispunjava sve želje, a ne samo uobičajene tri.
Tekst | Nada Horvat |
Ilustracije | Ljubinka Pika Vončina |
Format | 17x24 cm |
Broj stranica | 88 |
Uvez | Tvrdi uvez |
Mica Lakomica, koja polako posvješćuje svoju manu, na kraju uspijeva osloboditi zlatnu ribicu i ne tražeći ništa zauzvrat, baca je natrag u jezero. Dr. Mačkoviću ostavljena su dva puta za iskupljenje: jedan, koji zahtijeva doktorov duhovni napredak i drugi, koji zahtijeva žrtvu njegovih prijatelja. Hoće li jedan od tih puteva kad-tad dovesti do sretnog kraja?
Priča o lakomosti – jednoj od češćih mačjih (i naravno ljudskih) mana. Nositelji te mane oba su glavna lika, tj. i protagonistica, Mica Lakomica, i njezin antagonist dr Mačković.
Prva se zlatne ribice dočepa Mica Lakomica, ali je baš zbog lakomosti gotovo odmah izgubi. Dr Mačković tu je mudriji (a i stariji je pa ima više iskustva), pa ribicu najprije uhvati, a zatim je i zatoči, te na prijevaru osigura da mu ona ispunjava sve želje, a ne samo uobičajene tri.
Mica Lakomica bijesna je na dr Mačkovića i smatra ga lakomim, da bi polako shvatila da ni sama nije baš bolja. Ta i ona želi da joj ribica ispunjava želje, ali uvjerava samu sebe da će se zaustaviti na tri, tj. da će ribicu vratiti u jezero.
Pokušavajući oduzeti ribicu dr Mačkoviću, Mica Lakomica udružuje se s Macanom Detektivom (neuspješno), a zatim i s „Micinim kazalištem“ u hamletovskom pokušaju djelovanja na savjest dr Mačkovića. Taj pokušaj, naravno, ne uspijeva, ali kad se čini da im nije uspio ni drugi pokušaj, i da je sve propalo, dr Mačković sam sebe neočekivano ukopa.
Mica Lakomica, koja polako posvješćuje svoju manu, na kraju uspijeva osloboditi zlatnu ribicu i ne tražeći ništa za uzvrat, baca je natrag u jezero.
Budući da spisateljica smatra kako ne postoji pogreška koja se ne bi mogla popraviti, dr Mačkoviću ostavljena su dva puta za iskupljenje: jedan koji zahtijeva doktorov duhovni napredak i drugi, koji zahtijeva žrtvu njegovih prijatelja. Zacijelo će barem jedan od tih puteva kad tad dovesti do sretnog kraja.
Na kraju romana dodano je nekoliko priča o sporednim likovima (o Čaro-Mici, o Macanu Detektivu i dr.) kao i tekstovi po kojima su rađene dvije predstave o mačkama, koje „Micino kazalište“ izvede na početku svojega gostovanja u Mačkovcu. Priče bacaju dodatno svjetlo na te likove, a izuzete su iz teksta romana, kako ne bi usporavale radnju.