Kraljevstvo božje u vama

Ne čini drugomu ono što ne želiš da drugi čini tebi.
Kako se dužnosti prema sebi moraju podrediti dužnostima prema ljudima, tako se dužnosti prema ljudima moraju podrediti dužnostima prema Bogu.

Pa, ako se i ne možemo odmah odreći svojih položaja i prava, izlaz iz našega stanja u priznanju je naše krivnje. Zato ne smijemo opravdavati svoje postupke i dalje biti licemjerni. Jedinstven je smisao života upoznati istinu i propovijedati je. Držati važnim svoj položaj u državi i svoje djelovanje u njoj oduzima našem životu svaki smisao. Bog od nas želi da, živeći, služimo kraljevstvu Božjem, tj. uspostavljamo jedinstvo svega živućega koje je moguće jedino u istini.

Središnji je dio ovog traktata Tolstojeva teorija o nesuprotstavljanju zlu nasiljem. Uspoređujući je s djelovanjem različitih vlada, on zaključuje kako su one u bîti nemoralne i služe koristi bogataša i moćnika čitava svijeta koji narodne mase tlače vojnom obvezom, tamnicama te porezima i drugim nametima.

Godine 1884. napisao sam knjigu pod naslovom U čemu je moja vjera? U toj sam knjizi iznio u što doista vjerujem. Iskazujući svoju vjeru u Kristovo učenje, nisam mogao ne izreći i to zašto držim zabludom crkvenu vjeru koja se uobičajeno naziva kršćanstvom i zašto ne vjerujem u ono što ona poučava. Među brojnim odstupanjima od Kristova učenja ukazivao sam na osnovno odstupanje, očitije od svih drugih odstupanja koja ukazuju na iskrivljivanje Kristova učenja učenjem crkve, naime – na nepriznavanje zapovijedi nesuprotstavljanja zlu nasiljem.

Kao i svi mi, malo sam znao što se, kada je riječ o nesuprotstavljanju zlu, događalo te bilo govoreno i pisano u prošlosti. Znao sam što su o tome rekli Origen, i Tertulijan, i drugi crkveni oci, kao i da su postojale i još postoje neke tzv. sljedbe menonita, herrnhutera i kvekera koje zbog kršćanske vjere ne dopuštaju uporabu oružja i odbijaju vojnu službu. Što su te tzv. sljedbe učinile u razjašnjavanju tog pitanja bilo mi je slabo poznato. Kako sam i očekivao, knjigu je zaplijenila ruska cenzura, ali djelomično zbog mojega književnog ugleda, a dijelomično zbog zanimanja koje je pobudila među ljudima, ona se širila u obliku rukopisa i litografija u Rusiji te prijevodima u inozemstvu. Knjiga je, s jedne strane, izazvala niz priopćenja istomišljenika o djelima s tom temom, a s druge strane, niz kritika zamisli koje su u njoj iskazane.
Sve to, kao i ono što se događa u današnje vrijeme objasnilo mi je mnogo toga, pa sam donio nove zaključke i sudove koje ovdje želim izreći.

Najprije ću reći nešto o priopćenjima koja sam primio u vezi s poviješću pitanja o nesuprotstavljanju zlu, zatim o duhovnim razmišljanjima i kritikama onih koji propovijedaju kršćansku vjeru te o svjetovnim mišljenima, tj. mišljenima onih koji ne propovijedaju kršćansku vjeru i, na kraju, o zaključcima do kojih sam došao o jednima i drugima. I zatim, još nešto o događajima najnovijeg doba.