Ispovijesti jednog turista

Tko pita – želi čuti priče. Tko odgovara – priča. Na taj način razgovori, pa čak i intervjui, mogu postati izvorom i inačicom pripovijedanja. Naravno, iz takvih izvora ponekad naviru pitanja koja pitani sebi nikada ne bi postavio, ili bi ih postavio na drugi način. Tada se igra pretvara u saslušanje u kojemu se opet od znatiželje može spasiti samo pripovjedač.
Autor je u ovom djelu građu za razgovore, tijekom godina vođene za tiskovine kao što su Der Spiegel, New York i London Times, Corriere de la Sera ili Le Monde, pretvorio u fiktivno saslušanje u kojemu se postavljaju pitanja o politici, pustolovinama, književnosti, kritici, pa i o nestancima. A odgovore uvijek daje autr koji o sebi ili o problemima svijeta ne želi govoriti kao spisatelj ili pjesnik, nego to radije čini kao putnik, pa i kao ravnodušni, nasmijani, gnjevni – ili zbunjeni turist.