Zvonimir Balog rodio se 30. svibnja 1932. u Svetom Petru Čvrstecu. Umro je 2.11.2014. u Zagrebu.
Završio je Školu primijenjenih umjetnosti i Pedagošku akademiju u Zagrebu. Radio je kao administrator, pipničar, dekorater, odgajatelj u gimnazijskom domu, soboslikar, nastavnik, predavač na Pedagoškoj akademiji, urednik dječjih časopisa
Smib i
Modra lasta te urednik u dramskom programu HTV-a. Tekstovi su mu prevedeni na dvadesetak jezika.
Najnagrađivaniji je dječji pisac i ilustrator. Šest puta je dobio
Nagradu Grigor Vitez, četiri puta
Nagradu Ivana Brlić-Mažuranić, dva puta jugoslavensku
Nagradu Mlado pokolenje,
Nagradu Zmajevih dečjih igara, a i
Nagradu Mali princ za najbolju knjigu u Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori te
Nagradu Kiklop za knjigu godine.
Mnogi će ga naraštaji pamtiti po zbirkama pjesama
Male priče o velikim slovima, 1970.,
Nevidljiva Iva, 1970.,
Pjesme sa šlagom ili šumar ima šumu na dlanu 1975.,
Jednožeki Ok, 1981.,
Veseli zemljopis, 1983.,
Bijesne gliste, 1989. ili
Pusa od krampusa, 1993. Napisao je i nekoliko knjiga dječje proze
Ja magarac, 1973.,
Zeleni mravi, 1977.,
Bonton, 1986., roman
Bosonogi general, 1988. i
Male ljudetine, hrvatske stilske vježbetine, 1993. Osim za djecu, pisao je i za odrasle
Ekvilibrij, 1986.,
Riba na biciklu, 1977.,
Šus zvijezda, 1997., humorističku i satiričku prozu
Pogled na Zemlju, 1988., te
Zvijezde ne gore uzalud, 2015.